Elementi dobro strukturiranog poduzeća

Gábor Szendrői, iz IMAP-a Mađarska, iznosi zbog čega su vlasnici dobro strukturiranog poduzeća ne samo bolje pozicionirani za postizanje maksimalne vrijednosti poduzeća, već će i imati više mogućnosti pri donošenju odluka o budućnosti.

Na temelju našeg iskustva s IMAP transakcijama, mnoga manja lokalna poduzeća nažalost ne shvate dok ne bude prekasno, često u samom trenutku prije prodaje, da manjak operativne strukture umanjuje vrijednost poduzeća.

Jednako tako, osnivači poduzeća i vlasnici koji se odluče povući, a zatim pokušaju uključiti nezavisnog direktora u vođenje poduzeća, shvate da je previše znanja o poslovanju poduzeća spremljeno unutar njihovih glava. I to do te mjere da je nemoguće to znanje prenijeti na nekoga tko nije proveo jednaku količinu vremena suočen s istim problemima, u sličnoj poziciji. U oba slučaja, nedostaje „korporacijska struktura”.

Što čini strukturirano poduzeće 

U smislu razine operativne strukture, poduzeća se mogu kategorizirati u dva različita tipa: slabo ili nedovoljno strukturirana poduzeća i dobro organizirana ili dobro strukturirana poduzeća.

Karakteristika slabo strukturiranih poduzeća je činjenica da je poduzeće organizirano isključivo oko osnivača-vlasnika-direktora, koji zapravo djeluje kao one-man band. Njihovo mišljenje se traži za sve i gotovo uvijek su oni donosioci odluka; s obzirom na to da imaju znanje o svemu, kada se pojavi problem, oni će biti uključeni u rješenje. A budući da održavaju odnose s klijentima donosiocima odluka, kupci ih zovu direktno za sva pitanja.

Koncept dobro strukturiranog poduzeća je takav da glavni menadžer odlučuje samo o najbitnijim pitanjima, a postoji struktura ispod, koja ima mogućnost, vještine i, najbitnije, moć da donese ključne odluke unutar vlastitog područja kompetencije, uključujući pitanje hoće li ili ne tražiti pomoć od nadređenih.

Ključne karakteristike dobro strukturiranog poduzeća

Razvili smo 6 ključnih elemenata dobro strukturiranog poduzeća, na temelju studije slučaja Sir Adriana Cadburyja 'Obiteljska poduzeća i vođenje istih - stvaranje poduzeća sutrašnjice od poduzeća današnjice' ('Family Firms and their Governance - Creating Tomorrow’s Company' from Today’s'), koju je objavio Egon Zehnder i koja govori o kompaniji Cadbury, britanskom proizvođaču čokolade, kao i na temelju našeg praktičnog iskustva u bliskom radu sa stotinama lokalnih poduzeća srednje veličine.

1. Uspostavljena menadžment struktura, odnosno: srednje rukovodstvo

U mnogim lokalnim poduzećima srednje veličine, vlasnik održava najbitnije odnose s kupcima te također traži nove klijente. Premda postoji neka vrsta upravitelja postrojenja, i dalje se savjetuje s vlasnikom, čak i za najsitnije detalje u proizvodnom procesu. Isto tako, za financije je zadužen član obitelji, koji često nema specijalizirano obrazovanje. Ne postoji ovlašteni izvršni tim, koji bi težio postizanju optimalnog poslovanja i imao ovlast za donošenje odluka, čak i u malom, dobro definiranom području djelovanja. Takvi rukovoditeljski timovi su trošak; kroz analizu smo vidjeli da jedan kompletan rukovoditeljski tim (4-5 ljudi) u lokalnom poduzeću srednje veličine predstavlja trošak od barem 1 milijun eura, uključujući direktora (ovisno o sudskoj nadležnosti). Stoga je to velika ušteda, za nekoga tko ne uvede ovu razinu strukture u svoje poduzeće. Međutim, to vodi do dva problema: prvo, trenutna osoba/menadžer preuzima puno više posla i odgovornosti zbog manjka srednjeg rukovodstva, i drugo, tko god preuzme poduzeće morao bi učiniti isto ili bi nastali veliki dodatni troškovi da bi se uspostavio novi tim srednjeg rukovodstva.

2. Jasno definirana vizija poduzeća

Mnoga lokalna poduzeća nemaju jasno definiranu strategiju. Ne postoji dobro promišljeni poslovni plan od 2-3 godine koji bi rukovodstvo pratilo, formalno definirani projekti, opisi za odabrane projekte ili post mortem analize kod zaključivanja. Zbog toga se mnoge stvari obavljaju ad hoc, potaknuto trenutnim događajima i nedovoljno formalno. To može biti potpuno u skladu s poslovnim modelom koje koriste poduzeća bez poslovnih pothvata; međutim, ova praksa nije pogodna za poduzeća koja teže prodaji. 

3. Strukturirana administracija

Kod mnogih od naših klijenata, vidimo da financijska administracija znači samo usklađenost s računovodstvenim zakonima, odnosno ne postoje kontrolni sustavi ili izvješća poslovodstva. U mnogim slučajevima, procesi financijske revizije beskrajno su pojednostavljeni do toga da pružaju samo usklađenost sa zakonom i ne potvrđuju vlasniku da poduzeće dobro posluje. Ova praksa funkcionira samo dok su svi drugi detalji pažljivo pohranjeni u glavi vlasnika i ako se ne provodi nikakvo ozbiljno dubinsko snimanje. No postaje neodrživa čim se uloge vlasnika i menadžmenta odvoje i poduzeće stavi na prodaju. U tom slučaju često se otkriju aktivnosti koje nisu u skladu s najnovijim zakonima, a budžet, energija i vrijeme potrebno da se implementira strukturirana administracija nisu uvijek dostupni.

4. Uspostavljeni mehanizmi kontrole

Vrlo mali broj domaćih srednjih i velikih poduzeća ima uspostavljene procese za sistematičnu analizu poslovnog rizika. Gotovo nijedno poduzeće ne prati sistematično svoje konkurente te ne analizira koncentraciju portfelja kupca ili dobavljača. Također, samo mali broj sistematično koristi različite metode za upravljanje financijskim rizikom.

5. Operativna tijela za donošenje odluka

Ne postoji gotovo nijedno domaće srednje ili veliko poduzeće za koje znamo, a da ima neku vrstu korporativnog upravljanja – gdje vlasnika podupire savjetodavno tijelo, nadzorni odbor ili upravni odbor. Tamo gdje smo naišli na takav slučaj, vlasnik uvelike cijeni što je vanjska strana uključena u donošenje odluka, osiguravajući da mišljenja, iskustvo i znanje drugih dodatno doprinosi uspjehu poslovanja.

6. Nezavisni viši menadžment

Najznačajniji pokazatelj dobro strukturiranog poduzeća je uspješno imenovanje dugoročnog nezavisnog direktora, koji vodi poduzeće pod nezavisnim menadžmentom. Prema slagalici na slici iznad, tih 6 razina je međusobno povezano; međutim, vjerujemo da postoji i raspored za strukturiranje koji određuje poredak. Prema našem iskustvu, nijedan nezavisni direktor ne može se imenovati niti djelovati, ako prvih 5 elemenata nije adekvatno riješeno.

Odabir odgovarajućeg nezavisnog višeg rukovoditelja zahtjeva vrijeme i novac te ne postoji recept za uspjeh. Ali vidjeli smo neke dobre prakse. Iako poduzetnici ne vole nužno razgovarati sa savjetnicima, ovo je trenutak kada bismo to posebno preporučili, ne samo kako bi se izabrali najbolji kandidati, već i kako bi se uspješno integrirali u poslovanje poduzeća. Premda ovo nije usluga koju investicijske banke poput nas nude, nedavno smo surađivali s jednim od naših klijenata u takvom procesu. Klijent je tražio direktora, a mi smo znali dobrog direktora koji je tražio novu poziciju pa smo ga preporučili. Vlasnik poduzeća je, zajedno s direktorom, zaposlio savjetnika za ljudske resurse koji je, u periodu od 3 mjeseca, s njima radio na procesu integracije. Ovaj proces bio je ključan te je osigurao ostajanje direktora u poduzeću do danas.

Jedan od očitih razloga zašto se poduzetnicima ne sviđa ideja zapošljavanja direktora je zato što se povećava operativni trošak. Međutim, ako poduzetnik ne dobiva tržišni kompenzacijski paket, to jest, kompenzacija nije u obliku dividende, već se djelomično smatra plaćom za radno mjesto, tada umjesto da se gleda kao dodatni trošak, trebalo bi ju se gledati jednostavno kao plaću nekome drugome.

 

Vrijednost dobro strukturiranog poduzeća za vlasnike

Vidimo dvije glavne vrijednosti, koje su svakako povezane, ali relevantne u različitim situacijama dobro strukturiranog poduzeća. S jedne strane, na temelju našeg transakcijskog iskustva te onog naših IMAP partnera, vidimo da se postižu veće procjene vrijednosti poduzeća u takvim slučajevima. To je važno ne samo za one koji žele prodati poslovanje, već i za vlasnike poduzeća koji žele maksimalno povećati vrijednost poduzeća kao imovine. 

S druge strane, vlasnici dobivaju značajno više mogućnosti kada se radi o odlučivanju o budućnosti njihovog poduzeća. Prema našem iskustvu, vlasnici nedovoljno strukturiranih poduzeća imaju samo 2 mogućnosti za prijenos poslovanja; mogu ili jeftino prodati ili pokušati prenijeti na djecu/rođake, što može biti uspješno, ali i potencijalno propasti. 

Međutim, za dobro strukturirana poduzeća, postoji nekoliko mogućnosti za prijenos poslovanja. Može se prenijeti vođenim putem na nasljednika koji će stupiti ili na rukovoditeljsku poziciju ili će voditi poduzeće pod nezavisnom upravom. U slučaju poduzeća s uspostavljenom upravom, otvara se mogućnost otkupa poduzeća od strane uprave (management buy-out); to jest, postojeća uprava je u mnogim slučajevima u mogućnosti kupiti poduzeće od vlasnika koristeći različite alternative za financiranje. IMAP Mađarska je 2019. godine vodio 2 MBO projekta u Mađarskoj. Za veća poduzeća, dobro uspostavljena struktura ključna je za uvrštavanje na burzu, što može biti zanimljiva opcija koja omogućuje djelomičan izlaz za vlasnika poslovanja.

Zaključno, naše je iskustvo pokazalo da, ako se vlasnik odluči na prodaju, nema sumnje da je puno jednostavnije prodati dobro strukturirano poduzeće. Takva poduzeća će privući puno širi raspon investitora, a u usporedbi s konkurencijom, vjerojatnije će imati višu procjenu vrijednosti u usporedbi sa slabije strukturiranim poduzećem.

 

Kliknite ovdje za članak u PDF formatu >> Unpacking the Elements of a Well-Structured Company

---